Za...i odj..i sve

Ovaj blog je za sve mame koje su same ili mame koje vode borbu ...

Piše vam osoba koje je jednom i sama bila ostavljena sa djetetom.

Piše vam osoba koja u tom trenutku nije prihvaćala poraz već je zasukala rukave i krenula u borbu.

Koju god da borbu vodite, a hvala Bogu mi žene ju uvijek vodimo (malo sarkazma neće škoditi, zar ne?)

niste same. 

Moj slučaj je za tada curu u ranim dvadesetima bio podosta težak. Tek što sam dobila svoju Vitu ostale smo same.

Život me nije mazio i sve je to bilo dosta izazivno kako psihički tako i emotivno. 

O tome što se točno desilo ja nebi pisala jer možda i sama Vita bude čitala jednom, a moja obaveza je zaštiti dijete.

Ova pišem za Vas.

U tom fatalnom trenutku samoće, moj život su nadopunili ljudi kojima ću vječno biti zahvalna.

To je ono najbitnije.. Okružiti se ljudima koji su uistinu željni pomoći i biti vam potpora.

Ne odbijajte ih sa stavom da sve možete same, jer možda i možete ali ne trebate.

Vjerujte mi da je lakše hodati uz još poneki par nogu i uzmite u obzir da isti ti ljudi svoje vrijeme daju vama i vašoj depresiji ( ooo da, dobro čitaš, to je isto stanje depresije i prihvati to) umjesto da sjede na kavi ili rade nešto za sebe.

Isto tako što je meni dosta pomoglo je bila rekreacija. 

Neiskusna i naivna gledala sam svoje tijelo kako se promjenilo, došla sam do zaključka da je u meni problem jer više nisam zategnuta, nisam privlačna, neko mlijeko mi teče, koža mi je naborana, strije su mi bile kao mali prst debele i crvene, trbuh mi je izgledao kao da još uvijek imam dijete unutra i tako sam se upisala na trening.

Baš na tom treningu ugledala sam svojeg budućeg supruga za kojeg nisam ni mogla pomislit da će on to biti jednog dana.

Taj famozni trener izgledao je kao autističan lik koji je već dugo godina bio u vezi ( nikad ne reci nikad)... :)

Isti taj trening pomogao mi je da se u svojem tijelu osjećam lijepo, da vratim svoje samopouzdanje, da se osjećam živom, ali i dalje na kraju dana nisam bila dobro.

Razgovor sa mojih par ljudi koji su uvijek bili tu pomagao mi je, ali sve sam na kraju dana prolazila sama.

Prve korake, prve riječi, prvu temperaturu, prvi odlazak u vrtić.

Svjesno donosimo odluku imati dijete, ali te nitko ne priprema na to da možeš ostati sama u bilo kojem trenutku.

Kakva pljuska života.

E baš tada okrenite i drugi obraz spremne dobiti još jednu i ja vam garantiram, tek onda ćete svjedočiti pobjedi.

Emotivna manipulacija bit će vam kristalno jasna, prijetnje na bilo koji način bit će vam smiješne.

Naučit ćete biti mudre i pametne, naučit ćete koristiti sustav koji vam je na dlanu, naučit ćete reči NE! 

NE za ponižavanje, NE za manjak samopouzdanja, NE za noći pune suza, NE za povratak one osobe koja vas je napustila, NE za manjak hrabrosti i svjesnosti da možete same izgraditi svoju bajku.

Ali ono što ne smijete zaboraviti je to da Vaš odnos sa bivšim parnerom nije isti odnosu bivšeg partnera i vašeg djeteta.

Ja i moja curica smo prošle doslovno period gdje sam radila kao konj, a nismo imale ništa.

Živjele smo jedno vrijeme u starom i napuštenom stanu, imala sam samo novaca da bi njoj napraviila topli obrok, a ja sam jednu pizzu jela 2-3 dana, kada bi poplaćala sve i kupila sve što mi je potrebno svoju sam manču koju bi dobila od klijenata u salonu trošila na benzin kako bi mogla doći na posao.

Dotuklo me gledajući kako mame idu sa djecom na izlete, a ja za to nemam.

Ali sam imala te svoje ljude koji su provodili vrijeme sa nama.

Moj pokojni prijatelj, moj Petar taj divni Pero bilo je jedan od onih prijatelja koji su odrasli sa mojim bivšim suprugom isto kao i njegova sestra Ana, ali su bili uz nas.

On nas je svaku nedjelju uzeo za ruku i odveo u šetnju i kavu...

Igrao se sa Vitom baš kao pravi anđeo čuvar, a Ana je puno razgovarala samnom..

Moja mama bi me zvala 100 x na dan, poslala bi mi moju kumicu (isto Ana, te divne Ane) da bude kod mene do spavanja jer se bojala da mi se nešto ne desi, da ne pokleknem.

Ona je znala od umora zbog svojih obaveza zaspati i prije mene na mojem kauču.

Moja divna kuma Đive, na jako inteligentan način okretala bi situaciju u moju korist.

Baka, kupovala bi mi drva za grijanje i svježe voće.

Moja sestrična i njen suprug svakodnevno su me zvali kod sebe i bodrili su svaki moj korak.

Bilo je teško, ali uz njih ... sada kada gledam, uz njih sve je bilo puno laše.

Iz ove perspektive sada, sa ponosom mogu reći da sam uspijela i sama sebi se diviti gdje sam bila tada, a gdje sam sada.

Sa kakvim stavom i sa toliko puno ljubavi prema životu.

Dozvolite sebi i greške jer nas one uče najviše.

Dozvolite sebi biti tužne i razočarane, ali na kraju dana pogledajte se u ogledalo i pogledajte to malo biće koje ovisi o vama.

Nećete imati mjesta za biti na dnu.

Samim time što nečiji život ovisi o vama, promjenit će vam koncept u glavi.

Svoj fokus stavite na rast i na to da nemate ni vremena ni prostora za ništa manje od njega, od osobnog rasta.

Radite nešto za sebe, nešto što vas veseli.

Pronađite bar 30 min na tjedan za nahraniti svoju dušu onim što volite i znajte.... ( što je to 30 min od svih 7 dana, možete bar toliko)

Budite sigurne da niste same.

Obratite se nekome tko je prošao isto, nekoga tko će vas iz osobnog iskustva uspjeti naučiti kako stati na noge.

Ti, predivna ženo zaj..i sve i odj..i sve !

Ti, ženo zapamti da si vrijedna sve ljubavi i pažnje ovog svijeta.

Ako imaš dijete, pogledaj u oči tom malom svijetu koji ti daje upravo sve to...

Čak i više od toga.

To tvoje malo biće satkano od ljubavi, koje je upravo tebe izabralo za svoju mamu.

Ima li što jače od toga?

Moj odgovor je ne..

Nevjerojatna je snaga tog malog bića koje je toliko krhko, a nadmašuje svako zlo koje ti se na putu nađe.

I draga Ti, još jednom.... Nisi sama .

Sa ljubavlju, 

Diana