Ivina priča 1

Danas nisam pametna za sve kako bi se reklo, danas samo želim napisati jednu priču i pustiti da riječi izađu van.

Danas pišemo priču o jednoj curi koju bi mogla nazvati Iva.

Iva je upravo došla sa godišnjeg , koferi su joj odavno raspakirani, sitnice kupljene za doma već par dana imaju svoje novo mjesto, samo njena glava nikako da se ponovno posloži. 

Sve bi to bilo puno lakše odraditi da ima mir kakav zaslužuje jedan godišnji, ali kod nje mora sve biti kao na ringišpilu pa tako i dani nakon povratka.

Jer zašto bi bilo jedostavno ako može komplicirano.

Već se više puta uvjerila kako ju svemir voli sa vremena na vrijeme malo bocnut da i sama vidi gdje je.

Odlučila je napraviti termin na svojem poslu te se za malu promjenu počastiti ulogom klijenta obzirom da cijelu godinu radi kao šljaker.

Svi sa balkana znaju opis riječi šljaker, sigurna sam u to.

Ako ste mislili da je ljudima u svijetu sve med i mlijeko, blago vam se.

Iva bi vam bila zahvalna da i njoj date malo te tablete zablude :)

Nakon što je skoro do kraja odradila ulogu klijenta koliko je to bilo moguće obzirom na obujam posla koje su kolege imale, u jednom trenutku je od šefice dobila čudnu reakciju, ali učena već duže vremena radom na sebi u svojoj je glavi to posložila sa hrpicom razumjevanja.

Kada je došla doma iznenadila se porukom koja nije bila nimalo ugodna niti respektirajuća od strane nadređene na radnom mjestu.

Iva nije osoba koja voli ići u detalje, ali vam ja mogu odati tajnu da se radilo o tome kako nije bilo ok od Ive da nije počistila i pospremila malo radno mjesto ( iako je još na zasluženom godišnjem odmoru ), te da je u pauzi što je tamo sjedila i čekala mogla malo i korisna biti.

Znači da se razumijemo da Iva radi van Lijepe naše, jesmo svi shvatili? 

Neznam dali se nadam da jesmo ili se nadam da nismo ;)

Sada je moje pitanje vama, što Iva treba napraviti po vašem mišljenju?

Uzmimo u obzir da Iva ima obitelj i kredite kao većina običnih smrtnika.

Isto tako nemojmo zaboraviti da već jako dugo vremena radi na tome da u svakoj situaciji razumije druge i njihove postupke sagledavajući situaciju kao treća osoba, ali i dalje cijeni sebe i da je granicu tolerancije odavno spustila.

Naravno, Iva je svakoj ulozi svojeg života potpuno predana pa tako i ulozi radnika.

Ona zna i sigurna je u to da je do sada sve korektno i fer odradila, čak i više od onog što bi trebala i što je njena obaveza.

U jednom trenutku Ivu uhvati strah popraćena hrpom pitanja i upitnika, u drugom je trenu uhvati ljutnja nepravde, a u trećem shvati da je to sve pice of cake i da je jedan život.

Taj jedan život u kojem će si sama napraviti to dali će imati od drugih poštovanje koje i sama daje ili će biti rađe po principu "može i gore".

Na ovo drugo odavno ne pristaje.

Znači ostaje nam ovo prvo samo ga moramo u praksu pretvoriti.

To nebi trebalo biti teško, zar ne?

Odati ću vam nastavak priče tokom sljedećeg tjedna jer sam načula da će morati na sastanak obzirom da nije ostala dužna na tu poruku.

Čula sam čak da nije birala kako će pristupiti na taj napad popraćen manjkom respekta.

Vidjela sam ju sa strane kako se bori protiv vragova u tom trenutku, ali ljubav koju je imala tada prema sebi sigurna sam da će ju dovesti do svih vrhova svijeta.

Jer samo hrabri u njenoj situaciji mogu lupiti šakom u taj vražiji stol i napraviti rez koliko god da možda nisu trenutno u mogućnosti.

Samo hrabri nemaju mjesta valjati se u blatu.

Blatu krivih uvjerenja da ukoliko se nekoga plaća da se istog i posjeduje.

Držimo joj fige i navijajmo za nju tiho i iz dubine duše.

Do sljedećeg čitanja, 

Diana