Kriterij

Na pojam kriterij u mojoj je glavi bilo pitanje : " Dali se to jede?"

Doslovno... Moji kriteriji su bili jako, ali jako nisko.

Vođena ideom da moraš udovoljavati drugima i biti sretna sa onim što imaš na način da šutiš jer može i gore.

Lupi si prvo lijevi, pa onda desni šamar Diana.

Znamo da je ovo metafora, jel tako?

Znači da se vratim na početak. 

Kriteriji koje sam imala bili su na neki način i učenje kroz djetinjstvo.

Gledamo naše bake, gledamo naše mame, tetke, ujne,... mi apropro njihovih ponašanja poprimamo svoj "profil".

Osvješteni sada da je to totalno drugačija generacija u kojoj je to čak i bilo normalno , mi smo i dalje kao klinci učili iz njihovog ponašanja i 

njihovog načina razmišljanja.

Tako sam i ja većinu svojeg života bila sa istim obrascima ( doduše ne tako ekstremnim) iako u sebi imam tog tatinog inata i hvala ti Bože da je tako.

Taj me je tatin karakter kojem sam se toliko opirala spasio,  jer danas možda nebi ni bila tu.

Onog trenutka kada se desio moj život, ali fakat desio, krenulo je postavljanje kriterija.

Doduše ne odmah, još sam malo lupala glavom u zid jer može se, od viška glava ne boli i te fore.

Sama sa svojom djevojčicom u trenutku paklenog djela svojeg života, na rubu egzistencije, ne prospavanih noći, vrteći 100 pitanja

u minuti, strahujući hoće li mi sutra biti bolji dan ili me čeka kakvo iznenađenje odlučila sam sjesti i sama sa sobom malo popričati.

Tog jednog dan tj. noći pamtim ovo...

Skuhala sam si kavu u cca 22 h, bila je subota i znam da je moja Vita već odavno spavala.

Stavila sam ispred sebe mob i otvorila sam video o postavljanju kriterija.

Koji je to video bio nemam više pojima, ali znam da je bila žena sa hrpom životno neugodnih iskustva.

Nakon par pogledanih videa počela sam zapisivati stvari i napravila sam si ljestvicu.

Što dopuštam u svojem životu, a što nikako.

I kriteriji su bili JAKO VISOKO!

Napravila sam ih za sebe.

Promjena načina razmišljanja sama po sebi je bila jedna od najtežih stvari.

Kad sam krenula sa radom na sebi shvatila sam da se ja moram promjeniti, a ne da ja druge moram promjeniti i to je bilo najteže.

Usprkost tom putu, danas imam posložen i SLOBODAN život sa predivnim mužem .

Životni kriteriji su bili ( one koje pamtim ) : mir, odlazak više u prirodu, pomoć prvenstveno sebi, olakšati si na sve moguce načine, prihvatiti tuđu pomoć malo više, ne morat sve sama, krenuti trenirati, okružiti se istomišljenicima pa makar to značilo da nemaš nikoga,...

Tako je u moj život i došao Goran.

Da me je upoznao samo pola godine prije nisam baš sigurna dali bi ostao.

Jer ja jesam kasnije postavila kriterije, ali je on hodajući kriterij. 

Doslovno.

Od kada je on tu ja imam osobu koja je puna razumjevanja, možda i previše 🤣 , osobu koja je

uvijek tu, osobu koja čvrsto stoji iza mojih leđa pa makar bila u krivu, predivnog prijatelja, oca svojeg djeteta, najboljeg očuha svojoj Viti,

osobu koja nije glasna i ne nameće se jer je itekako siguran u sebe, uz njega sam dobila stabilnost i mir.

On je moj dom.

I sve to nebi bilo tako da nisam "pala" , da nisam dotakla dno patnje i boli.

Ali ta želja za životom, ljubav prema istome i tatin karakter povukli su me ovome što imam danas.

Iz tog je razloga bitno da imate svoj limit ispod kojeg ne idete pa koliko god ti vražić na lijevom ramenu govorio 

"Ma daj, probaj. Neće ti biti ništa. Još samo ovaj put" . 

NE! NE! i opet NE!

Nikako ni pod koju cijenu ih ne spuštajte.

Jer kad dođe rezultat i nagrada za tu ustrajnosti, bit će to najslađi desert sa trešnjicom na vrhu, a ispod je šlag.

Dreka nema nigdje, vjerujte mi. 

S ljubavlju i do čitanja,

Diana